Naracije straha

Svako doba, svako društvo i svaka kultura imaju svoje strahove. Danas se čini da su nadu u bolji svijet I prosperitetnije sutra dijelom zamijenili anksioznost i strah kao temeljni osjećaji koji oblikuju kulturne imaginacije XXI. stoljeća. Strahovi suvremenog čovjeka nisu samo strahovi od drugoga i drukčijeg nego i od bliskoga i poznatoga. Neki su strahovi globalni, drugi lokalni i tipični za pojedine društvene ili manjinske skupine, neki su potaknuti recentnim ili povijesnim događajima (imperijalnim nasljeđem, ratovima, terorističkim napadima, prisilnim migracijama, korporativnim ugrozama, jačanjem nacionalizama i fašizma), dok su drugi duboko ukorijenjeni u kulturnom i sociopolitičkom imaginariju dugoga trajanja.

Dosadašnja istraživanja straha znanstvenici okupljeni u ovom zborniku žele nadopuniti novim interdisciplinarnim interpretacijama straha kao sredstva podređivanja i discipliniranja drugog te kao odrednice prostora, vremena i (izvan)književne zbilje. U fokusu svih tekstova je uloga jezika te usmenog i pisanog pripovijedanja, u oblikovanju, poticanju, prijenosu I rastakanju ljudskih strahova.