Sarajevo, 1944. – Sarajevo, 2010.
Dunja Rihtman-Šotrić (Sarajevo, 6. travnja 1944. – Sarajevo, 2. siječnja 2010.), etnomuzikologinja. Diplomirala je 1968. i magistrirala 1974. na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu pod mentorstvom oca, akademika Cvjetka Rihtmana. Od 1968. do 1972. radila je u Institutu za etnologiju i folkloristiku (tadašnjem Institutu za narodnu umjetnost) u Zagrebu. Iz tog se razdoblja posebno ističu njezina istraživanja na otoku Braču (u suradnji s Jerkom Bezićem) i okolici Slavonske Požege (dijelom u suradnji s Nives Rittig). Prikupljena i obrađena građa (oko 25 magnetofonskih vrpci, 3 opsežne zbirke tekstova i notnih zapisa te fotografije) pohranjena je u dokumentaciji Instituta, a rezultati istraživanja objavljeni u Narodnoj umjetnosti (1975) i zbornicima Saveza udruženja folklorista Jugoslavije.
Godine 1972. Dunja Rihtman-Šotrić se vraća u Sarajevo, gdje započinje pedagoški rad na katedri za etnomuzikologije Muzičke akademije, na što se od 1987. nadovezuje rad u Odjeljenju za etnologiju Zemaljskog muzeja, čime se uspostavlja dodatni institucionalni okvir za etnomuzikološka istraživanja u Bosni i Hercegovini. Ratne godine 1990-ih nagnale su je na odlazak u Izrael, odakle se vraća 2001., te je u daljnjim godinama, sve do smrti, iznova surađivala i s Institutom za etnologiju i folkloristiku.
Tematska područja znanstvenog rada Dunje Rihtman-Šotrić obuhvaćaju tri osnovne cjeline: prikupljanje i snimanje građe na terenu i njezina arhivska obrada i dokumentiranje, izučavanje tradicijskih zakonitosti glazbenog izraza u vokalnoj praksi u seoskim sredinama te istraživanje tradicijskih instrumenata. Rezultate svojih znanstvenih istraživanja i stručne radove objavljivala je u Glasniku Zemaljskog muzeja, Narodnom stvaralaštvu – Folklor, Narodnoj umjetnosti, zbornicima radova Saveza udrženja folklorista Jugoslavije i dr. Osim toga, njezine vrsne i uzorne glazbene transkripcije ugrađene su u niz etnokoreoloških monografija (npr. Narodni plesovi Hrvatske: Bilogora Ivana Ivančana, 1969; Narodni plesovi i pjesme Jaskanskog prigorja i Polja Branka Kostelca, 1987; Narodni plesovi, pjesme i običaji Hrvata sjeverne Hercegovine, Završja i Kupreške visoravni Miroslava Šilića, 2003).
Uporedno sa znanstvenim i pedagoškim radom, Dunja Rihtman-Šotrić je iznimnu pozornost posvetila afirmiranju i prezentiranju tradicijske glazbe na sceni. Ističe se njezina višedesetljetna suradnja s Međunarodnom smotrom folklora u Zagrebu, za koju je priređivala različite programe, napose one vezane uz tradicijsku glazbu Bosne i Hercegovine, te bila članica stručnoga odbora Smotre. Također, niz je godina predavala na ljetnim i zimskim školama folklora u organizaciji hrvatskih institucija, priredila glazbu za koreografije narodnih pjesama i plesova (npr. za koreografiju hrvatskih narodnih plesova iz Bosanske Posavine Miroslava Šilića postavljenu u Ansamblu Lado), mentorirala rad istaknutih vokalnih skupina (npr. pri sarajevskim KUD-ovima “Miljenko Cvitković” tj. “Baščaršija”, “Saobraćajac” i “Seljo”), priređivala emisije za sarajevsku i zagrebačku radio stanicu, surađivala na izboru glazbe za scenska djela i film. Njezina energičnost, discipliniranost u radu, sustavan pristup terenskom radu i snimljenoj građi, kao i perfekcionizam u izradi notnih zapisa i analiza ostavljali su snažan dojam na kolege etnomuzikologe i folkoriste, koji su se rado oslanjali na njezinu stručnu pomoć. Iskreno društveno angažirana tijekom svog radnog i životnog vijeka, značajno je pridonijela promicanju i očuvanju tradicijske kulture vlastitog podneblja.
Tamara Karača Beljak (red. prof. dr. na Odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju Muzičke akademije u Sarajevu)